„Azru i Almu upoznali smo na pripremnoj nastavi, na Medicinskom fakultetu u Sarajevu 2016. godine. Od tada, narednih 7 godina, dijelili smo momente sreće, tuge i zadovoljstva. Izgubili smo ih u najljepšem periodu naših života, ali smo neizmjerno zahvalni što smo, od svih ljudi na ovom svijetu, mi bili u prilici da svaki dan dijelimo s njima i budemo njihovi prijatelji.

Azra je došla iz Bihaća u Sarajevo po uzoru na svog brata. Raspust prije početka studija je posvetila učenju prve parcijale iz anatomije unaprijed i tada smo joj svi zavidjeli. Takva je ostala i tokom cijelog studija, uvijek je sve radila i završala na vrijeme ili čak i prije. Bratove savjete je prenosila i nama i uvijek nas je poticala da možemo više i da ne odustajemo. Obje su bile sikirljive, kao i svi mi, kada nam se približe ispiti, ali Alma je uvijek bila tu za sve nas da kaže ono što nam sada svakodnevno nedostaje "Sve će biti onako kako je određeno i kako je najbolje za tebe". Osim marljivosti i upornosti imale su osobinu i svestranosti. Uvijek su davale najbolje od sebe. Svakom predmetu su posvećivale jednaku pažnju. Alma ponekad nije ni željela da pristupi ispitu ako nije sve do najmanjih tančina preradila i naučila. Azra je učila vodeći bilješke. Iz njenih bilješki bi se i najteži predmet učinio laganim za spremiti. Svaki ispit su položile svojim znanjem, trudom i zalaganjem. Preuzimale su uvijek više posla na sebe i uvijek su imale ideju više, sve da što bolje odrade neki posao. Poseban doprinos su dale Udruženju studenata medicine u Bosni i Hercegovini, BoHeMSA. Alma je govorila tečno njemački i engleski jezik, a na drugoj godini fakulteta se posvetila učenju turskog jezika. Azra je planirala ići u Njemačku nakon fakulteta i krenula je također pohađati kurs. U jeku ispita nalazile bi vremena i za to. Osim toga, bile su posvećene porodici i nama prijateljima. Nikada, doslovno nikada, se nije desilo da bi im se obratio neko od nas za svoj problem a da ne pruže podršku, razumijevanje i ljubav. Almi su centar svijeta bili brat, sestra i suprug. Bila je posebno ponosna na brata i sestru, a Azra je svakodnevno nam slala slike bratove djece. Bile su pune ljubavi i širile su ljubav gdje god bi se pojavile. Na fakultetu su uvijek bile spremne da podijele sav materijal koji imaju i da svakome pomognu i pruže ruku prijateljstva. Nekada smo ih čak znali i kritikovati zbog plemenitosti u toj mjeri. Alma je više voljela svoje vrijeme da provodi u prirodi i u miru sa svojom porodicom. Stalno nam je slala slike vikend porodičnih šetnji. Azra je, s druge strane, uvijek više bila za večernji izlazak sa prijateljima. Voljela je muziku, gužvu i ljude. Za svaku uslugu koju bi im neko učinio, vratile bi duplo. Imale su obje osobinu da iznenade ljude koje vole sa sitnicama, bez ikakvog povoda. Znale su tačno šta bi svakog od nas najviše obradovalo i nisu čekale momenat da to urade. Bile su sigurne u to šta žele, a obje su željele pomagati ljudima. Iako Alma nije bila najstarija u društvu, uvijek je bila zrelija od svih nas. U nekim situacijama se čak postavljala prema nama majčinski. Kada bi se naljutila na nekoga, znali smo da je ta osoba sasvim sigurno prešla svaku mjeru.

Azra je bila emotivna i uvijek je ispoljavala emocije momentalno. Nekada bismo je zvali „Ljutom Krajiškom", ali te njihove ljutnje bi trajale manje od sat vremena. Posvećenot medicini je bila prisutna uvijek. Svoje slobodno vrijeme posvetile su volontiranju u bolnici i učenju novih stvari. Alma je igrom slučaja dobila posao na pedijatriji. Imali smo običaj reći da je njoj najteže od svih nas, jer je radila najzahtjevniji posao. Ona, ipak, nikada nije rekla da je nesretna sa tim što radi. Na pauzama na poslu, kada svi odmaraju, ona je čitala pedijatrijski priručnik i usvajala nova znanja. Azra je prije posla u Domu zdravlja, krenula da radi kao asistent na fakultetu. Često smo se šalili sa njom u vezi studenata i njene autoritativnosti. Po prirodi nije bila stroga. Željela je samo da njene vježbe budu što bolje i korisnije studentima. Tome se posebno posvećivala. Tokom studija je uvijek bila posvećena pisanju nekog rada ili istraživanju.

Njihovi snovi i želje su prekinuti neposredno nakon što su se pozdravile i izgrlile sa nama. Njihov odlazak ostavio je trag na svakoj osobi koja ih je poznavala. Za kratak period koliko su bile tu, ostavile su neizbrisiv pečat, a njihovim odlaskom društvo na ogromnom gubitku u svakom smislu.“

Na kraju, tebi koja ćeš dobiti stipendiju sa imenom najplemenitijih osoba želimo reći:

 "Sve će biti onako kako je određeno i kako je najbolje za tebe".

DOMJENAK, prijatelji