„Pored svih akademskih uspjeha, društvenog angažmana i volontiranja, Alma je svojom vedrinom, osmijehom, posvećenosti, znanjem, zalaganjem, ljudskom toplinom, empatijom za ljude i životinje, intelektom i nesebičnošću doticala srca mnogih. Plijenila je svojom energijom, znanjem, vještinama, voljom.

Za svakog je pronalazila prave riječi utjehe, vrijeme da pomogne i prenese svoje znanje, način da dotakne mnoga srca i ljepotom nahrani i obogati duše.

Bila je uzor i podrška bratu i sestri, ponos roditelja i cijele porodice, dijete koje smo mi odrasli često pitali za savjete i mišljenje. Dijete koje je samo osjećalo i znalo gdje i kome je potrebna pomoć, podrška, uputa, koje je osluškivalo osjećaje ljudi koji je okružuju i činila sve da uvijek bude vjetar u leđa svima.

Bila je brižna supruga i odana prijateljica, radna kolegica koju bi svako volio imati u svom timu.

Ovom stipendijom želimo podržati buduće mlade doktorice koje koračaju putem kojim je Alma koračala, da svojim zalaganjima i uspjesima doprinesu društvu i zajednici, stvore ljepše i pravednije društvo za sve nas i sačuvaju uspomenu na našu Almu, na jedno divno ljudsko biće koje nas je prerano napustilo na početku svoga životnog puta.“

Porodica Suljić i Almin suprug

„Budući da se stalno vrtim u krugu razmišljajući o stvarima koje su mi obilježile dosadašnji boravak na svijetu, neizostavno se konstantno vraćam na smrt ljudi koji su to isto vrijeme obilježili. Voljela bih biti objektivna koliko god je moguće i ne temeljiti svoje svjedočenje o postojanju nekih lijepih duša na činjenici da su bile divne, perspektivne i uvijek bile tu za nas. Ne shvatite me pogrešno, itekako da jesu, ali se tako osjećam kao da svojim njihov doprinos zajednici na to koliko su učinile za mene. Nadam se da se svi tako osjećaju – oplemenjeni za teško iskušenje koje nas tjera da budemo bolji svaki dan, svjesni da je gubitak nenadoknadiv, inspirisani da živimo sliku i priliku koju su nam ostavile prijateljice Alma i Azra i činimo svijet barem malo boljim mjestom.

Alma je dugo vremena bila duša moje duše (čak i prema značenju svog imena - šp. „duša“, tr. „jabuka“), pratile smo jedna drugu u najkritičnijim godinama odrastanja – adolescenciji i početku fakulteta. Dijeleći svaki dan i svaku misao, ostala je uvijek dio mene i kao i svima drugima cilj je života bio da, pored savršenstva i bezgraničnog poštovanja koje je obasipala druge, bude svjetionik koji su mi korisnici najvjernije nazvali, za koga nikada nisam dobila odgovor na „Zašto?“.

Pokušavam da je razumijem i postavim se slični kod odvažnih i dobrih ljudi. Velikim dijelom imam zapravo samo riječi kroz svi svima želim zahvaliti za sve što jesam i što je bilo postignuto sa mnom do te mjere koja je moguća. Tako bih željela svima kojima ovo čitaju da postanemo ljudi koji se, bez zadrške, vode razumom uz puno ljubavi i bliskosti.

Pouzdano znam da ih je mnogo. To bih željela svima onima koji su u prilici ovo pročitati. Isto tako, želim da budete osobe koje će, bez suzdržavanja, voditi računa o svojim kolegama i prijateljima u svakom momentu, koliko god bili daleko, poput Azre, bez obzira na to što svaki dan provodite mnogo sati ulažući u svoje znanje i sposobnosti, kako bi trebale biti zajedno brinuti o svojim najbližima i činiti najbolje za zajednicu koristeći sve svoje znanje, vrijeme i mogućnosti, kako su to Alma i Azra činile.

Vrlo brzo postane jasno, ako pogledate oko sebe sve što se u svijetu dešava, da vjerovatno nismo zaslužili da budemo stalno podsjećani na ljudskost, iskrenost, dobru prirodu vlastitog ega i pravog čistog koda srca. Nadam se da ćemo, malim koracima, svaki dan, uspjeti živjeti ono što oni žele, i da nam to neće biti naprasno oduzeto rukom bahatog sistema.“

Dr. Nejra Imamović

Alma je bila svima omiljena, dragocjena duša koja je nepravedno izgubljena u stravičnoj saobraćajnoj nesreći.

Sjećat ćemo je se kao predivne mlade djevojke, koja je svojom ljubaznošću, dobrotom, pažnjom i životnom energijom osvajala srca svih koji su je poznavali. Bila je izvor radosti i optimizma, inspiracija za mnoge od nas. Njena posvećenost i predanost našoj školi ostavile su dubok trag koji neće biti zaboravljen.

Alma je bila primjer izvrsnosti i plemenitosti, kako na akademskom polju, tako i u društvenom angažmanu. Bila je ponos naše škole i predsjednica Vijeća učenika.

Almina svjetlost je prerano ugašena, ostavljajući nas obavijene tugom. Sjećanje na njen dragi i plemeniti lik živjet će vječno.

JU Treća Gimnazija Sarajevo

Oni najbolji se prepoznaju po vedrini duha, radosti življenja, plemenitosti u odnosu sa drugima, svjetlu koje nose sa sobom gdje god idu, nenametljivo dajući primjer svima oko sebe.

Takva je bila naša Alma!

Crveni križ Općine Ilidža

Ključ života i sreće, općenito, je u tome da unutar svakog od nas postoji potencijal za dobrotu iznad našeg poimanja, za davanje koje ne traži zahvalu i nagradu, za slušanje bez osuđivanja i za bezuvjetnu ljubav.

Ti si bila taj život i ta sreća!

Amra i Budo, prijatelji

Dr. Alma Suljić je bila sunce Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Pravi prijatelj, lider i neiscrpna podrška. U toku svog studija bila je nositeljica studentskog aktivizma i želje za boljim i zdravijim društvom. Nesebično je dijelila svoje znanje i iskustvo s mladim kolegama koji su u njoj imali najbolju mentoricu i primjer.

Ema Smailović, Predsjednica USMF-a, 2023

Ne postoje riječi kojima bi se moglo opisati sve što bila i što je tek trebala biti dr Alma Suljić.

Njen blagi osmijeh koji je krasio ovo mlado lice se ne može uporediti tek sa suncem koje nas obasjava poslije dugih kiša i donosi olakšanje, njen glas je otapao najlednija srca, a njene riječi su bile melem na ranjenim dušama.

Iako je uvijek imala mnogo obaveza oko škole, studija, porodice, pronalazila je vrijeme za svakoga kome je zatrebala. "Krala" ga je od sebe i bez imalo zadrške poklanjala drugima.

Njen način motivacije drugih je neponovljiv, a o njemu svjedoče brojni mladi studenti Medicinskog fakulteta kojima je pomagala na razne načine, ali i volonteri Crvenog križa koje je vodila do brojnih pobjeda, članovi nevladinih organizacija i neformalnih grupa u kojima je bila aktivna dr. Alma.

Almina predavanja o prevenciji bolesti, o očuvanju zdravlja su bila tako jasna, konkretna, direktna i lahko shvatljiva da su slušaoci uživali u svakoj izgovorenoj riječi, a čak i oni koji su se suočavali sa najtežim dijagnozama na bolest bi počinjali gledati iz sasvim drugoga ugla. Uz nju ništa nije izgledalo nemoguće, uz nju je svaka teškoća postajala lakša.

Uz dr. Almu je život postajao bogatiji.

Eldina Zolj Balenović, novinar

'Dobri ljudi svijetle i izdaleka...'

"Almu sam upoznao prije 11 godina kada je završavala osnovnu školu i prijavila se da bude kapiten školske ekipe za Općinsko takmičenje iz prve pomoći. U to vrijeme grupa mladih entuzijasta i zaljubljenika u prvu pomoć i ja trudili smo se prenositi svoja znanja i iskustva na mlađe generacije. Upravo ekipa, od tada šest curica koju je Alma predvodila, pobjedom na pomenutom takmičenju pokazala je posebnu energiju, timski duh i zaljubljenost u ono čime su se počele baviti. Nekako, tu je započela cijela priča. Kroz intenzivne treninge i pripreme za takmičenja višeg ranga učili smo prvu pomoć, ali smo učili i o drugarstvu, liderstvu, pripadanju i dijeljenju životnih prilika i neprilika. Za nju je pobjeda uvijek bila jedini logičan rezultat, kao i za sve nas. I moram priznati, da smo i mi stariji dosta učili od nje.

"Pobjede su se nizale i kroz period postanka šampiona Sarajeva, Federacije BiH i Bosne i Hercegovine srasli smo u tim koji je već prepoznat kao sinonim za nešto snažno, udruženo, lijepo, uspješno i neosvojivo. Zapravo, u jednom periodu smo provodili više vremena jedni sa drugima u učenju, uvježbavanju, druženju, zbijanju šala nego što smo provodili to vrijeme sa svojim porodicama, praveći neprekidive veze koje su opstale i onda kada su nas budućnosti vodile na različite strane.

"Sjećam se čestih putovanja, kampovanja, edukacija i uvijek je njima vladao Almin tipični smijeh, kojeg smo nekada samo mi i shvatali. Smijeh koji je bio toliko zarazan, da kada smo bili u nekim lošim momentima prelazio je na sve nas i obično su trenuci tuge završavali grupnom terapijom tog tipičnog smijeha.

"Alma nije bila lider jednog tima mladih djevojaka, Alma je bila lider svega oko sebe. Inicijator promjena, osoba koja ne odustaje, motivator i pokretač novih energija. I to su jednostavno prepoznavali svi.

"Kada je Alma upisala Treću gimnaziju, a većina članica njenog tima Četvrtu, pozvala me je da se vidimo. Taj razgovor je dugo ostao između nas. Nije pričala o tome koliko je uzbuđena jer je upisala školu koju je htjela, kako je upoznala nove prijatelje i sl. Rekla mi je: „Znaš onaj... čuli su da sam super u prvoj pomoći i da ja to volim i pitali su me da budem u školskoj ekipi. Odbila sam. Nekako, koliko god to voljela, razmišljala sam, a šta ako pobijedim?". Bilo mi je simpatično to čuti od osobe koja nije znala da izgubi. „Zamisli, fakat pobijedim i onda da se na kantonalnom takmičim protiv svojih? Ma nema šanse...". I upravo je to bila Alma. Zaštitnik, pripadnik, lider i neko ko ne ostavlja po strani tim ni onda kada više službeno i „nije" dio tog tima. Odrekla se svoje nove takmičarske karijere i pomagala ekipi koju je do nedavno vodila, da ostvaruju svoje snove. I vjerujem da se iz ovoga mnogo toga može naučiti.

"Sudbina se, na sreću svih, kasnije poklopila i kada smo se pripremali za Međunarodno takmičenje iz prve pomoći koje se održavalo u Austriji, iznenada nam je nedostajao kapiten ekipe omladine, i nekako, svima je logična odluka bila – Alma! Dok smo putovali u Austriju dugo smo zbijali šale i razgovarali o nekim usputnim temama i odjednom se počela smijati i kaže: „Vidite sad ovo.. Ja taman mislila ništa od mene, kad ja opet kapiten i to u Austriji!". I nevjerovatan je bio osjećaj ponosa kad je nizala uspjehe na tom takmičenju, a svi koji su gledali, komentarisali su kako je snalažljiva i sjajna.

"I bila je uvijek sjajna. Sjajan lider, sjajna prijateljica, sjajna studentica i sjajna doktorica. Odmah nakon završenog medicinskog fakulteta stavila se na raspolaganje da kao mlada doktorica učestvuje u edukacijama, preventivnim programima i oduševljavala je sve oko sebe svojom skromnošću, a opet izuzetno velikim znanjem i zalaganjem. Kada se desila tragična nesreća, i dok je vodila svoju novu utakmicu, ovaj put za život, sve nas je opet okupila. Svi ovi ljudi od prije 11 godina su se okupili opet u jedan tim koji je navijao za nju i bio uvjeren da će nam donijeti još jedan zlatni pehar. To je jedini pehar koji nismo dočekali.

"Nekoliko dana prije toga smo se vidjeli i to na takmičenju prve pomoći, tamo gdje smo se i upoznali. Opet je bila dio velikog takmičenja, samo ovaj put kao neko ko ocjenjuje znanje novih generacija. Tu smo započeli priče o nekim novim idejama i dogovarali se o skorom susretu. Na rastanku smo žurili, mahnuli i rekli vidimo se za vikend. Nažalost, ideje mi nije stigla ispričati. Ali uvjeren sam da su te ideje bile sjajne, baš što je i ona uvijek bila sjajna.

„Kada nam odlazi neko drag,

ne boli samo njegova smrt već i život koji je mogao još da traje, a ugasio se.

Bole pobjede podjednako kao porazi, uspjesi podjednako kao neuspjesi

i sve se, odjednom, na trenutak, poravna, postaje besmisleno, prazno.

Kada nam odlazi neko drag,

odlazi i muzika koju je slušao, ljudi koje je poznavao, snovi koje je sanjao,

odlaze njegove dileme, njegove tajne, njegovi strahovi...

Odlazi sa njim i jedan dio našeg života

koji smo proživjeli i koji se upravo njegovim odlaskom završio

i pretvorio u sjećanje...”

"Sjećanje na Almu traje i trajati će sve dok ima onih koji će njenu dobrotu, humanost i najljepše ljudske osobine koje je imala prepoznati i njegovati. Ova stipendija je dio toga i vjerujem da će buduće stipendiste biti ponosne što su dobitnici baš ove stipendije, te da će nastaviti širiti humane vrijednosti, iste one u koje je Alma do posljednjeg trenutka vjerovala."

Jasmin Nikšić

„To da je ovaj svijet prolazan, pokazala mi je moja Alma. Da su neki ljudi jednostavno vječni, i to mi je dokazala moja Alma. Kada svojom dobrotom možete postiditi druge ljude, onda taj osjećaj ostaje iza vas. Ona je još uvijek tu, uz mene, kada god imam dilemu šta uraditi, znam da je ispravno i čisto ono što bi uradila ona.

Njena ljubav prema drugima bila je za primjer, bezuslovna i iskrena. Sa njom sam upoznala značenje riječi 'bezuslovno'. Naučila me voljeti.

Zračiti dobrotom, unositi mir, mirisati na ljepotu, biti toliko blag, a u isto vrijeme uporan i tvrdoglav, mogla je samo Alma. Sa njenim rukama i motivima sve je bilo moguće. Istrajna, na pravom putu, uvijek je uz puno brige stizala na sve.

Bila je moja druga sestra, neko koga mi je život poslao iznenada, da postanem bolja osoba. Neko, koga je moja porodica smatrala i osjećala svojim. Neko, ko je mojoj naravi podario strpljenje. I neko, ko je ostavio neizbrisiv trag na duši i srcu, prazninu koje se nikada neće popuniti. Neko, ko je nezamjenjiv u svim svojim ulogama.

Voljela je ljude i ljudi su voljeli nju. Sa njom je sve bilo lako. U ljudima je vidjela samo dobro, pronalazila opravdanja i za one koji se opravdati za svoje postupke nisu mogli. Rado je preuzimala sve zadatke na sebe, kako bi rezultat bio najbolji. Težila je tome da sve što radi bude kako treba. I bilo je, i bolje nego što je svojim očima vidjela. Sve svoje zadatke ispunjavala je savršeno i praktično.

Bila je kćerka, sestra, supruga, prijatelj, ljekar i kolegica, kakvu samo možete poželjeti. Podrška, na koju uvijek možete računati. Pomoćnik, kakvog svako od nas u životu treba.

Željela je mir i sretnu porodicu. Željela je dobro svima. Željela je svo znanje svijeta koje bi posvećivala svojim pacijentima.

O Almi, ni jedna riječ, nije dovoljno dobra. Kada pokušam pisati ili pričati o njoj, tišina preuzme sve. Postoje osjećaji koji se ne mogu izraziti riječima i sve što se kaže je malo i nedovoljno.

I još nešto što mi je dokazala Alma, je da Bog uzme najbolje sebi, a ona je bila najbolja od nas.”

A, kuma

„Od prvog dana se uklopila u tim. Nije joj bio potreban čak ni neki tranzicijski period. To govori o tome koliko je bila pametna, obrazovana, koliko spremna za ovaj poziv, jer je prethodno volontirala kao član Crvenog križa, kao član sekcije pružanja prve pomoći. Tokom studija je u sklopu studentske organizacije bila aktivan član, a u toku pandemije također bila volonter. Nije joj bilo strano sjesti u ordinaciju i biti na visini zadatka“, ističe Karać, te dodaje da je mlada doktorica pomoć tražila samo kad su bile u pitanju administrativne stvari, u koje se mladi ljekar mora uvesti.

Svaki put je kulturološki nastupala, kao kolegica bila vrlo fleksibilna, duhovita, široko obrazovana i imala je sve velike ljudske kvalitete koje bi neko volio da ima u kolegici, saradnici, u kćerci, sestri i supruzi, istakla je naša sagovornica.”

Dr. Maja Karać, načelnica Službe za zaštitu zdravlja predškolske djece u Domu zdravlja Zenica